Jos jedna godina je za mnom. Vracam film u glavi, koliko je samo ljudi izaslo iz mog zivota u poslednjih tri godine. Jesu se pojavili novi, ali sada pocinjem da ramisljam kada ce i oni otici..
Dve drugarice sam izgubila onda kada su nasle momke, u pocetku su bile iste, ali kako su im veze postajale ozbiljnije polako su se udaljavale. Jednu sam izgubila onda kada sam nasla decka, iako sam vecinu vremena provodila sa njom iz straha da ne napravim gresku kao druge drugarice. Jednostavno, nije mogla da navikne da me deli. Pocele su svakodnevne svadje, svaka je trajala sve duze, dok me nije pogodila tamo gde najvise boli. Jedna je jos tu, manje-vise..sada vise vremena provodi sa novim drustvom. Samo ne znam u cemu sam pogresila sa svakom od njih, uvek sam bila tu kada im je trebalo. Sve sam ih savrseno poznavala , a sad ni jednu. Postale su neke druge devojke koje samo lice na moje drugarice.
Mozda je greska i u meni. Ipak, njih je vise, a ja samo jedna. One su otisle iz moh zivota, ne ja iz njihovog. Znaci da sam ja nesto pogresila, samo ne mogu da ukapiram sta.
Ima i dobrih stvari koje su mi se desile u medjuvremenu. Izgleda da je istina da neke osobe moraju da izadju iz naseg zivota da bi usle neke druge. Kada su prve dve otisle, upoznala sam decka koji je uz mene jos uvek, voli me, postuje i brine za mene. On mi je i prijatelj i decko. Onda kada je sledeca otisla, upoznala sam sadasnju drugaricu. Znala sam je i pre, ali smo bile u svadji zbog gospodjice predhodne. Tada nisam videla ko je stvarno kakav. Ona je sad uz mene, jedina je koja zna ovaj problem sto me muci poslednjih dana i pomaze mi da prebrodim. Sa njom pricam o svemu, iako mi je trebalo dosta vremena da pocnem da joj verujem.
Izgubila sam cetiri osobe, a dobila dve..ali nekako mi ove dve vise vrede.. Samo eto, zelim da znam kakvu sam to gresku ja napravila da ne oteram i njih.